Još jedna WordPress stranica

BKC

29.07.1993. – Prokopan sarajevski tunel spasa

PODJELI
, / 52
29.07.1993. – Prokopan sarajevski tunel spasa

Sarajevski ratni tunel je naziv za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva u julu 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je 2 teritorije koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m.
Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo su stizali: hrana, oružje, cigarete itd.

Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.

Također tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić kontaktirao Aerodrom koji su držali UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, međutim ta im namjera nije uspjela.

veterani.ba

1993. – Prokopan sarajevski tunel spasa

Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dva naselja Dobrinju i Butmir. Dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Činjenica da se tunel trebao početi kopati sa dvije strane zahtijevala je pažljiva određivanja pravca tunela. Radovima na kopanju prilaznog tranšea pristupilo se 28. januara 1993. godine. Nepovoljni vremenski uvjeti, nedostatak alata i ljudi, granatiranje i slični problemi koji su pratili radove i nisu ulijevali optimizam u ljude. Prvi metri tunela iskopani su 01. februara 1993. godine. Sama organizacija radova bila je izuzetno teška jer nije postojala nikakva telefonska veza, pa je tako jedini način komunikacije bio pretrčavanje piste. Prokopavanje tunela značio je život za grad Sarajevo, tako se ovaj projekt morao nastaviti i pored svih problema na koje su ljudi nailazili pri njegovoj realizaciji. Za izradu tunela koristilo se željezo prikupljeno u sarajevskim fabrikama a drvo je bilo teško naći tako da su se vertikalni zidovi tunela većinom oblagali metalnim limovima. Na strani Butmira bila je obrnuta situacija. Željezne konstrukcije bilo je teže pronaći, pa je većina tunela sa te strane uređena u drvetu. Ukupno je iskopano 2800m3 zemlje, ugrađeno je oko 170m3 drevne građe, i 45 tona metala. Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.

Do izgradnje ovog tunela, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici. Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.

Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare itd…

Sarajevski ratni tunel je naziv za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva u julu 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je 2 teritorije koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m.
Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo su stizali: hrana, oružje, cigarete itd.
Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.
Također tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić kontaktirao Aerodrom koji su držali UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, međutim ta im namjera nije uspjela.
veterani.ba
 
1993. – Prokopan sarajevski tunel spasa
Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dva naselja Dobrinju i Butmir. Dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Činjenica da se tunel trebao početi kopati sa dvije strane zahtijevala je pažljiva određivanja pravca tunela. Radovima na kopanju prilaznog tranšea pristupilo se 28. januara 1993. godine. Nepovoljni vremenski uvjeti, nedostatak alata i ljudi, granatiranje i slični problemi koji su pratili radove i nisu ulijevali optimizam u ljude. Prvi metri tunela iskopani su 01. februara 1993. godine. Sama organizacija radova bila je izuzetno teška jer nije postojala nikakva telefonska veza, pa je tako jedini način komunikacije bio pretrčavanje piste. Prokopavanje tunela značio je život za grad Sarajevo, tako se ovaj projekt morao nastaviti i pored svih problema na koje su ljudi nailazili pri njegovoj realizaciji. Za izradu tunela koristilo se željezo prikupljeno u sarajevskim fabrikama a drvo je bilo teško naći tako da su se vertikalni zidovi tunela većinom oblagali metalnim limovima. Na strani Butmira bila je obrnuta situacija. Željezne konstrukcije bilo je teže pronaći, pa je većina tunela sa te strane uređena u drvetu. Ukupno je iskopano 2800m3 zemlje, ugrađeno je oko 170m3 drevne građe, i 45 tona metala. Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.

Do izgradnje ovog tunela, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici. Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.
Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare itd…