Još jedna WordPress stranica

BKC

“Mi Bosanci nijesmo ničija prćija”

PODJELI
, / 100
“Mi Bosanci nijesmo ničija prćija”
Husein Husaga Čišić: “Mi Bosanci nijesmo ničija prćija”

“Naša je želja da pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente naše uže domovine BiH koji ovu ispaćenu i orobljenu zemlju vole sinovskom ljubavlju. Ako se već ne nadje razumijevanja za naše opravdane zahtjeve, u krugu onih, koji sada imaju vlast u svojim rukama, pitanje bosanske samostalnosti ostaće zanas otvoreno sve dotle dok svojoj Otadžbini čast ne povratimo.”

Husein Husaga Čišić jedan je od najistaknutijih bosanskohercegovačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine.

Husaga Čišić je rođen 15. decembra 1878. godine u Mostaru (15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956.), gdje je proveo i najveći dio svog života. Izuzetnu pažnju je pridavao ličnom obrazovanju. Prilazi Pokretu za vjersko prosvjetnu-autonomiju Bošnjaka u vrijeme Austro-Ugarske vlasti, kojeg je pokrenuo ali-efendija Džabić. Zajedno s prijateljima je pokrenuo list «Musavat» gdje se ističe izuzetno oštrim člancima protiv austrougarskih vlasti. Formirao je i stranku, Muslimansko demokratsku organizaciju.

Zbog svog pisanja je bivao hapšen, pritvaran, a potom u tri navrata interniran na Bivolje Brdo kod Čapljine, u Bihać, te Arad. Tokom Prvog svjetskog rata je bio mobilisan u kažnjeničku jedinicu ‘Đera’, a potom u IV bosanskohercegovačku regimentu sa kojom je ratovao u Italiji gdje je ranjen. Bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, pa predsjednik Općine Mostar, predsjednik Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a

MI SMO BOSANCI A NE BRACA MUSLIMANI!

Kao PREDSJEDNIK VAKUFSKOG SABORA ZA BOSNU I HERCEGOVINU – O AUTONOMIJI BOSNE, pisao je 1939.:

Odgovor Ministru bez lisnice g. dr. Bariši Smoljanu
Mostar, dne. 19. novembra (1939).

…Južnih Slavena, naime državne tvorevine Krešimirovića i Zvonimirovića, kao i Nemanjića, Mrnjavčevića, Hrebljanovića, Brankovića i tutikvanti, te da je i pod dugotrajnom osmanlijskom vladavinom uvijek živila posebnim životom kao posebna dugotrajna administrativna jedinica.
– Ona je kao takva uljegla i u sklop ujedinjenih zemalja Kraljevine Jugoslavije, a to naši prijatelji i s desna i s lijeva ne smiju smetnuti s uma.

Mi Bosanci nijesmo ničija prćija i nikome nećemo priznati pravo da nas cijepa i dariva kao tegleću marvu.

Ali još jednom imam da primjetim da izvode našeg uvaženog g. Ministra bez lisnice, a to je da ni malo od nas nije poželjno da nas u pitanjima ove vrste nazivaju braćom muslimanima, jer to ovdje ne želimo da budemo.

Mi ćemo ubuduće nastupati kao takovi samo u vjersko prosvjetnim pitanjima, a ovdje smo samo Bosanci i ništa drugo.

Naša je želja da pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente naše uže domovine BiHkoji ovu ispaćenu i orobljenu zemlju vole sinovskom ljubavlju. Ako se već ne nadje razumijevanja za naše opravdane zahtjeve, u krugu onih,koji sada imaju vlast u svojim rukama, pitanje bosanske samostalnosti ostaće zanas otvoreno sve dotle dok svojoj Otadžbini čast ne povratimo.

(Dio pisma koji jasno ukazuje da je Bosna uvjek imala ljude koji su vidjela cijelu istinu i one koji nisu kao neki danas pristajali da se kao narod odredjuju isključivo kroz vjeru)

Jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije

U taj vakat veoma moćni Milovan Đilas je muslimane definirao kao “etničku grupu” te ih izostavio s popisa jugoslovenskih naroda. Đilasov plan bio je zasnovan na sovjetskom modelu o pet nacionalnih republika za pet naroda. Bosna je po Đilasu trebala biti posebna jedinica, kao neki corpus separatum, ali ne republika, već samo autonomna pokrajina. Tada je došlo do natezanja između srpskih delegate koji su sve činili da se cijela BiH pripoji Srbiji i bosanskohercegovačkih delegate koji su tražili ravnopravan status BiH s ostalim republikama. Napokon je napravljen kompromis prema kojem će BiH imati republički status, ali je rečeno da je ta republika nastanjena ”dijelovima srpskog i hrvatskog naroda , kao i bosanskohercegovačkim muslimanima”.

Jedini, ama baš jedini, koji se na Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije usprotivio ovakvom stavu bio je Husaga Čišić. On je na Trećem zasjedanju AVNOJ-a održanom od 7. do 10. avgusta 1945 u Beogradu podnio amandman na novi Ustav Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda i BiH kao republike. Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske federacije, Husaga se oštro protivio tome što na grbu nove države pored postojećih pet nije unesena i šesta buktinja koja bi označavala Bosance kao šestu jugoslavensku naciju, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonac i Crnogoraca.

Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Čišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U dopisu Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Čišić je sasvim jasno istakao nepravdu koja je nanešena Bošnjacima, jer je po tadašnjem ustavu, Bosna i Hercegovina zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda.

Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se otvoreno sukobio s Milovanom Đilasom. O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišljenje promjeni. Naprimjer, Džaferbeg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio „čovjek za muslimanska pitanja“, pokušao ga je pridobiti ali ga je Husaga strašno izružio, nalijepio i bukvalno istjerao iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove.

Tako nešto napraviti u doba ustaške strahovlade mogao je samo zaista izuzuzetno hrabar čovjek koji se nije bojao za svoje principe i glavu zijaniti. Također, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine pokušao prikloniti na stranu italijanskog fašizma. Bez uspjeha! I general je nalijepljen i istjeran! Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprotstavljao. Imao je svoj stav koji niko nije mogao slomiti. Veliki značaj Husaga Čišić je imao u svoje vrijeme, ali ideje za koje se on tada zalagao jako se reflektiraju i na današnju zbilju

dijak.online